
Razglednice iz Zbirke upotpunjuju sliku izdavaštva Dubrovnika krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Zbirka ukupno broji 1795 razglednica, smještenih u 7 albuma. Kolekcionari su dodali svoj opis zbirke na kojem se temeljila arhivistička obrada i izrađeni inventar od strane Državnog arhiva u Dubrovniku.

Razglednicu možemo definirati kao ilustriranu dopisnicu ili dopisnicu sa slikom namijenjenu poštanskom prometu. Smatra se da je prva razglednica nastala 16. srpnja 1870. te da su njeni izumitelji Nijemac August Schwartz, dvorski knjižar i Francuz Leon Besnardeau, knjižar i prodavač pisaćeg pribora. Pojava razglednice povezuje se s potrebom ljudi da pošalju jednostavnu poruku sa svojih putovanja, ali i da se pohvale prizorima mjesta gdje su boravili. Razvojem turizma krajem 19. stoljeća, izrađuju se razglednice s motivima gradova u svrhu turističke i ekonomske promidžbe, dok ih obrtnici, pansioni i hoteli koriste u svrhu reklamne djelatnosti kojom se bave. Proizvodnja i distribucija razglednica obuhvaća više sudionika, to su: autor, nakladnik, izdavač, tiskar i prodavač. Često se događalo da jedna osoba u lancu nastajanja razglednice objedinjuje više funkcija, pa su tako često objedinjeni nakladnik i prodavač, izdavač i tiskar ili autor i izdavač. S obzirom na to da je Dubrovnik mala sredina, u lancu proizvodnje razglednica nailazimo na razne kombinacije. Najčešće su nakladnici bili i prodavači, a ponekad su fotografi bili izdavači.
U Dubrovniku krajem 19. stoljeća borave i rade brojni fotografi poput Silvina Mascaricha (Maškarića), Antuna Miletića, Ivana Kulišića, Cesarea Damiania, Nicole Srincicha (Srinčića) i Aloisa Beera čije se fotografije često nastale i godinama ranije, koriste u prizorima na razglednicama. Prva poznata razglednica Dubrovnika i najstarija razglednica u Zbirci je razglednica dubrovačkog izdavača Carla Pretnera, tiskana 1895.

Za povijest dubrovačkih razglednica nezaobilazna su imena dubrovačkih knjižara, papirničara i nakladnika poput: Bernharda Weissa, Nasljednika Bernharda Weissa, braće Nikoletić, Jova Tošovića, Ivana Kulišića, Nika Bogišića, Luke Angelia, Carla Pretnera, Veronice Damiani, Braće Ferranti i vlasnika hotela Roberta Odaka, kao i mnogih lokalnih izdavača koji djeluju na razini manjeg mjesta. U svom radu dubrovački su nakladnici često surađivali s velikim nacionalnim i međunarodnim izdavačkim kućama. Razglednice Dubrovnika iz perioda „Zlatnog doba“ ukazuju na visoke domete tiskarstva, načina opreme i grafičkog dizajna koji ne zaostaju za drugim europskim gradovima. Za takvu kvalitetu zaslužan je niz međunarodnih, nacionalnih i regionalnih izdavača i nakladnika kao što su: A. H. John iz Frankfurta, Karl Schwidernoch iz Beča, Mehner & Maas iz Leipziga, Lederer & Popper iz Praga, Stengel & Co. iz Dresdena, Philipp & Kramer iz Beča, Divald Karoly iz Budimpešte, S. D. Modiano iz Trsta, Raphael Tuck iz Londona, te brojni drugi čiji se primjerci razglednica nalaze u ovoj Zbirci.